NOVEMBAR 2022Tokom nedavnih procena, očigledno je da zemlje koje su potpisale Pariški klimatski sporazum nisu uspeli da smanje svoje emisije dovoljno da ispune svoje ciljeve. Strategije koje su do danas koristile vlade, koje se u velikoj meri oslanjaju na više obnovljive energije i manju potrošnju ugljenika, nisu dovoljne.
Iako fizičko smanjenje emisije CO₂ ostaje najveći prioritet, da bi se pomoglo u postizanju ciljeva neto nule, CO₂ će takođe morati da se ukloni iz atmosfere u velikom obimu i skladišti ili eliminiše. Čak i ako dostignemo neto nulu do 2050. godine, moraćemo da nastavimo sa uklanjanjem istorijskih emisija CO₂ iz atmosfere kako bismo izbegli buduće zagrevanje. Prema Institut za svetske resurse naučnici predviđaju da će do 2050. godine iz atmosfere morati da se ukloni do 10 Gigatona (Gt) CO₂ godišnje, a kapacitet uklanjanja će se povećati na 20 Gt CO₂ godišnje do 2100. Da bi se podržalo ovo uklanjanje i skladištenje emisija CO₂ iz atmosfere - poznato kao hvatanje i skladištenje ugljenika (CCS) - potrebne su agilne inovacije u tehnologijama negativnih emisija (NET) za ponovno hvatanje prethodno emitovanih gasova staklene bašte.




